Izazovi

Fruit worker with a sack of ammonium sulphate

Niže su navedeni neki primjeri problema u vezi s radničkim pravima i devastacijom okoliša u industriji banana, što je često u industriji tropskog voća.

Prava radnika i radni uvjeti

U kojim uvjetima rade radnici koji uzgajaju i beru banane koje jedemo?

Radnici migranti

Radnici na plantažama banana u nekim državama poput Dominikanske Republike i Kostarike često su migranti čija se radnička i socijalna prava zanearuju. Mnogi radnici zaposleni su preko agencija zbog čega su loše plaćeni i otežano im je sindikalno organiziranje.

Radnice

Radnice su osobito osjetljiva skupina jer često rade po 14 sati dnevno — bez plaćenih prekovremenih sati, bez slobode udruživanja i bez poštivanja njihovih prava. Žene dobivaju otkaz ako su trudne, nemaju posebnih prava prije ni poslije trudnoće i često su žrtve seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu. Radnice u zemljama poput Ekvadora i Kostarike čine tek 13% radne snage i to zato što poslodavci sve ćešće vide žene kao zaposlenike koji imaju „visoku cijenu i visok rizik“.

Sindikati i prava radnika – važnost neovisnog glasa

Postotak radnika koji su članovi sindikata vrlo je nizak u nekim zemljama izvoznicama banana zbog raširenih taktika protiv sindikata koje koriste domaće i multinacionalne kompanije. U Gvatemali vladaju jedni od najlošijih uvjeta rada, a sindikalni aktivisti često se susreću s diskriminacijom, nasiljem pa čak i atentatima. U Kostarici, poduzeća koja se bave proizvodnjom i trgovinom bananama vrše pritisak na radnike da se umjesto u neovisne sindikate udružuju u druge vrste kvazi-sindikalnih organizacija koje rade u interesu poslodavaca, a ne radnika. Na taj način potkopava se trud stvarnih sindiakata.

Diljem industrije prava utvrđena nacionalnim i međunarodnim radnim zakonodavstvom — poput prava udruživanja u neovisne sindikate — redovito se krše, bez obzira na njihovu ratifikaciju od strane vlada zemalja proizvođača. U poslijednjih nekoliko godina zamjetan je trend privatizacije radnih standarda kroz certifikaciju plantaža banana (voće se označava certifikatima koji bi trebali jamčiti da se pri proizvodnji poštuju okolišni standardi i radnička prava).

No, ako želimo vidjeti prava poboljšanja na radnom mjestu, radnicima mora biti osigurana sloboda udruživanja u sindikate, što će osigurati mogućnost da sami poboljšaju svoje uvjete rada kroz kolektivno pregovaranje i posljedično poštivanje njihovih temeljnih radničkih prava.

Okoliš

Proizvodnja banana može biti prava katastrofa za okoliš — znate li zašto?

Većina banana koje se izvoze u Europu uzgaja se na velikim plantažama u Južnoj Americi, te sve više u Africi. Metode intenzivnog uzgoja maksimiziraju produktivnost, ali uzrokuju ozbiljnu štetu za okoliš uključujući:

  • kontaminacija izvora vode,
  • ogromne količine otpada,
  • eroziju tla,
  • veći rizik od poplava,
  • deforestaciju (uništavanje šuma) i uništavanje staništa,
  • smanjenje plodnosti tla što zahtijeva pojačanu uporabu gnojiva

Zašto se kemikalije koriste na plantažama?

Plantaže banana su monokulture — mjesta gdje se uzgaja samo jedna vrsta usjeva. 97 posto banana na međunarodnom tržištu dolaze od jedne jedine vrste, tzv. cavendish. Ovaj nedostatak genetske raznolikosti čini biljke podložne štetočinama, gljivicama i bolestima, pa se koriste ogromne količine insekticida i drugih pesticida. Kako se štetočine i bolesti prilagođavaju, moraju se koristiti sve jači i štetniji pesticidi. Većina vlasnika plantaža troše više sredstava na agrokemikalije nego na svoje radnike. Gnojiva i pesticidi onečišćuju vode što uzrokuje pomor riba i uništavanje drugih oblika života u vodi, uključujući koraljne grebene. Nemarno uskladištene kemikalije cure u tlo i izvore vode. Onečišćena voda koristi se za piće, kuhanje i pranje.

Isto tako, proizvodnju ananasa obilježavaju ogromne monokulturne plantaže u vlasništvu nekoliko nacionalnih i internacionalnih multinacionalnih kompanija. Uzgajivači koriste 10 do 15 puta više herbicida za ananas nego za ostale usjeve, a uporaba otrovnih pesticida posebice je zabrinjavajuća u tropskom području, gdje obilne kiše ispiru otrove u okolne izvore, zagađujući zajedničke izvore koji se ponegdje od plantaža udaljeni manje od sto metara.

Opasnosti uporabe agrokemikalija

Agrokemikalije se primjenjuju ručno ili se prskaju iz zraka. Procjenjuje se da 85% kemikalija prskanih avionom ne sleti na usjev, nego na cijelu regiju, uključujući radnike, njihove domove i hranu. Zakoni koji zabranjuju da radnici budu na polju tijekom nanošenja kemikalija rutinski se krše. Za radnike na plantažama i lokalno stanovništvo utjecaj na zdravlje od primjene agrokemikalija velik je i dobro dokumentiran, a uključuje depresiju, respiratorne poteškoće, pa čak i spontane pobačaje, urođene mane i rak.