Certifikacija

Smatramo da su neki sustavi certifikacije donijeli malim proizvođačima značajnu korist. Međutim, upitno je jesu li korist ostvarili radnici u takvim sustavima, s obzirom da certifikati često ne podupiru rad neovisnih sindikata.

Odgovarajuće provođenje nacionalnih i internacionalnih legislativa uvijek je poželjnije od normi temeljenih na dobroj volji. Riječima Generalne tajnice ITUC-a (the International Trade Union Confederation – Međunarodni savez sindikata), Sharon Burrow: „Osobni standardi ne smiju zamijeniti javne politike utemeljene na demokratskim i predstavničkim političkim procesima.

Certifikati o organskom porijeklu

Što su certifikati o organskom porijeklu?

Certifikati o organskom porijeklu jesu sustavi za neovisnu certifikaciju i označavanje koji pokrivaju sve aspekte poljoprivredne proizvodnje, pakiranja, dobrobiti životinja, očuvanja divljači i zabranjuju dodavanje nepotrebnih i štetnih aditiva prilikom obrade hrane. Svaki proizvod koji se prodaje kao „organski“ mora poštivati stroge nacionalne, europske i internacionalne propise. Proces certifikacije i provjere provode neovisna poduzeća za certifikaciju.

Koje su koristi certifikata o organskom porijeklu?

  • Smanjenje negativnog utjecaja poljoprivrede na okoliš, kao što su degradacija tla, GMO, gubitak bioraznolikosti, pretjerano korištenje agrokemikalija i ispuštanje u okoliš, ili curenje gnojiva u jezera, rijeke ili podzemne vode
  • Izbjegavanje kemijskih pesticida i gnojiva povećava prihod famera, pogotovo u zemljama u razvoju

Još se može unaprijediti

  • certifikati o organskom porijeklu ne obraćaju dovoljno pažnje na društvene aspekte i procese koji mogu dovesti do održivih proizvodnih sustava i poljoprivrede
  • certifikati o organskom porijeklu  vrlo su skupi i zahtjevni za male i srednje velike proizvođače i zadruge u zemljama u razvoju i ponekad ih je teško postići bez vanjske financijske podrške
  • kako se ne bave odnosima između postojećih poljeprivredno-trgovinskih i dobavnih lanaca, proizvođači i radnici u zemljama u razvoju od njih često nemaju koristi

Fairtrade certifikacija

Priča o pravednoj  trgovini (Fairtrade)

Do prije 20 godina, pokret za pravednu trgovinu nije se koristio vanjskom, neovisnom verifikacijom. Ipak, koncept pravedne trgovine izašao je iz kruga organizacija specijaliziranih za pravednu trgovinu kad su konvencionalna poduzeća počela pokazivati interes. Pojavila se potreba za neovisnim načinom verifikacije tvrdnji trgovaca i proizvođača u vezi s proizvodnjom, odnosno trebalo je odrediti čvrsta pravila poštene trgovine. Zato je 1988. danska udruga Solidaridad uvela sustav certifikacije i označavanja “Max Havelaar“, u početku samo za kavu. Slične inicijative uslijedile su u drugim europskim zemljama i u Sjevernoj Americi. U kasnim 90-ima, ujedinile su se nekad neovisne udruge koje su se bavile certifikacijom. Osnovana je posebna organizacija (Fairtrade Labelling Organisations International – FLO) i uvedena je zajednička oznaka Fairtradea.

FLO određuje osnovne standarde Fairtradea, a sustav Fairtrade certifikacije vodi FLO-CERT Ltd. (tvrtka u vlasništvu FLO-a) u suradnji s inspektorima diljem svijeta. Standardi Fairtradea dizajnirani su kako bi se suzbila neravnoteža u trgovinskim odnosima, nestabilnost tržišta i nepravednost u tradicionalnoj trgovini. Standardi Fairtradea stoga se odnose i na proizvođače i na njihove partnere (trgovce).

FLO je 2012. promijenio ime u Fairtrade International.

Zašto je sustav Fairtrade Internationala tako cijenjen?

  • Transparentan je, pouzdan i usmjeren prema poduzetništvu.
  • Članice FLO-a predstavljaju različite dionike — nacionalne inicijative za označavanje iz Europe, Sjeverne Amerike, Australije i Azije, ali i mreže proizvođača iz Azije, Afrike i Južne Amerike.
  • Stavlja naglasak na društvene, ekonomske i okolišne čimbenike i pruža dobra oruđa kako bi se takvi principi proveli u praksi.

Što se može unaprijediti?

Sustav Fairtradea odlično surađuje s organizacijama malih proizvođača (najčešće sa zadrugama i udruženjima zadruga). Ipak, Fairtrade International nedavno je bio meta kritika u Europi i Južnoj Americi jer se nije bavio upitnom slobodom sindikata na nekim certificiranim latinoameričkim plantažama. Propisi za plaćeni rad Fairtrade Internationala promijenjeni su 2014. kako bi se osnažila prava radnika na samoorganizaciju i kolektivno pregovaranje, i kako bi radnici dobili više slobode u vezi s trošenjem premija koje dobivaju zbog Fairtradea. Fairtrade International također uvodi novu metodologiju koja će jasno odrediti postupak i mjerila za određivanje plaća dovoljnih za život.