Pravedna trgovina (Fair trade)

Pravedna trgovina (Fair  trade) je način trgovine kojim se želi izravno pomoći marginaliziranim radnicima u afričkim, azijskim i južnoameričkim zemljama u razvoju.

Već više od 50 godina, Fair trade na efikasan način poboljšava radne i životne uvjete za male poljoprivrednike i obrtnike u zemljama u razvoju. Alternativna trgovina bananama postoji još od ’80-ih. Prve banane s oznakom Fairtradea prodavale su se 1996. One su sad simbol uspjeha, ali i izazova s kojima se susreće  Fairtrade certifikacija. Banane su jedan od najprodavanijih proizvoda kojima se pravedno trguje i u raznim europskim zemljama zauzimaju od 10 do 50 posto tržišta. Utvrđena minimalna otkupna cijena Fairtrade banana spasila je tisuće malih poljoprivrednika koji bi inače nestali s tržišta. Također, plaćanje poštene cijene donijelo je vidljivu korist poljoprivrednim zajednicama.

Većina banana, ananasa i drugog tropskog voća kojim se pravedno trguje označeno je oznakom Fairtradea kojom se koristi Fairtrade International (FLO). Fairtrade je sustav označavanja proizvoda koji je u posljednjih 15 godina postao iznimno popularan, ali je bio i predmet kritike (vidi: Certifikacija). Postoje i mnoge druge zvanične organizacije koje se bave pravednom trgovinom i prihvaćaju pravila Fairtradea, ili još stroža pravila, ali svoje proizvode ne označavaju oznakom Fairtradea.

5 osnovnih načela pravedne trgovine

• Plaćanje fer cijene — proizvođačima se plaća poštena cijena koja pokriva troškove proizvodnje i omogućava pristojan život i razumnu dobit.
• Zabranjen je dječji rad — rad djece u svim oblicima zabranjen je — pogotovo kad šteti njihovom obrazovanju, zdravlju ili mentalnom razvoju.
• Pošteni uvjeti rada — radnici na plantažama, u tvornicama i na drugim zanimanjima rade u poštenim i sigurnim uvjetima i dobivaju poštenu plaću.
• Razvoj lokalnih zajednica — Značajan udio prihoda u pravednoj trgovini ulaže se u projekte za razvoj zajednica koje se bave proizvodnjom. Ti projekti uključuju osiguravanje pitke vode, izgradnju cesta i obrazovnih i zdravstvenih ustanova i pokrivaju troškove obrazovanja, stručnog usavršavanja, zdravstvene zaštite, mikrofinanciranja i sličnoga.
• Ekološka održivost — štetne kemikalije i GMO ne koriste se u sustavima poštene trgovine. Koriste se načini proizvodnje koji štite vrijedne ekosustave i zdravlje proizvođača i potrošača.