Regulacija

photoMnogi europski supermarketi i poduzeća koja se bave voćem financijsku korist ostvaruju zahvaljujući djelatnosti koja se dešava izvan EU — na primjer na plantažama tropskog voća — ali izbjegavaju odgovornost za radne uvjete, plaće i odnos prema okolišu koristeći se podružnicama i dobavljačima.

Te podružnice i podugovarači često krše osnovna radnička prava i propise u vezi s očuvanjem okoliša. Ljudi na čije živote poduzeća ostvaruju negativan utjecaj svoja prava preteško mogu ostvariti u vlastitim zemljama ili u zemljama gdje se nalaze sjedišta poduzeća. Također, ljude koji nešto pokušaju poduzeti ponekad se ozbiljno zastrašuje, na primjer radnici mogu dobiti otkaz samo zato što se učlanjuju u sindikate.

Pojedine države moraju osigurati da poduzeća odgovaraju za svoje postupke tako što će donijeti propise koji će osigurati da ekonomske aktivnosti diljem dobavnog lanca ne ostvaruju negativan utjecaj na zajednice u zemljama proizvođačicama. Ipak, tek nekoliko država ima minimalna zakonska sredstva kojima mogu osigurati da poduzeća budu djelomično odgovorna za posljedice svojih aktivnosti u drugim zemljama (npr. Francuska).

Što je već učinjeno?

Na međunardnoj razini poduzeti su koraci kako bi se adresirala uloga i odgovornost privatnog sektora u vezi s održivim razvojem i iskorjenjivanjem siromaštva. Na primjer, Smjernice za multnacionalne kompanije OECD-a, Konvencije i Deklaracije ILO-a, Međunarodna povelja o ljudskim pravima i Smjernice UN-a za poslovanje i ljudska prava. Iako su te inicijative važan korak prema korporativnoj odgovornosti i dogovorene su od od strane država koje su preuzele odgovornost da ih provode, malo je postojećih pravnih instrumenata koji mogu osigurati da se poduzeća pridržavaju tih pravila. Ona nisu zamjena za odgovarajuću zakonsku regulaciju aktivnosti multinacionalnih kompanija. Države, dakle, hitno moraju usvojiti pravno obvezujuće propise na nacionalnim, regionalnim i internacionalnim razinama, u suradnji s civilnim društvom i neovisnim sindikatima.

Supermarketi

Zabrinutost zbog zloupotrebe moći otkupljivača već se javila u više zemalja članica EU. Neke države članice pokušale su  doskočiti nepoštenim trgovačkim praksama uz pomoć zakona koji, na primjer, reguliraju odnos dobavljač-prodavač; zabranjuju postavljanje nerealno niskih cijena, onemogućuju predatorsko i diskriminatorno postavljanje cijenja te pokušavaju smanjiti ovisnost u trgovinskim odnosima.

Takve nacionalne inicijative pozitivan su korak kod nepoštene trgovine koja se javlja zbog neravnoteže moći između dobavljača i prodavača.

Ipak, njihov je utjecaj ograničen zbog međunarodne prirode nabave i prodaje. Diljem EU, prodajom sve više dominira mali broj trgovačkih lanaca. Dok propisi protiv monopola onemogućuju da glavni proizvođači iskorištavaju dominaciju na tržištu, ne postoje propisi na razini EU dizajnirani kako bi onemogućili zlouporabu utjecaja koji supermarketi imaju kao otkupljivači.

Supermarketi sve više postaju ključni kontrolor stvarnog pristupa poljoprivrednika i drugih dobavljača potrošačima u EU.

Saznajte više o ovoj temi